Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

di ovaj gdje sam stala? ah da djevojčica..........ne znam ni zašto sam je spomenula, ali izgledala je nekako jako tužno,a onda je počela dahom magliti prozor i crtati. Onda s upalilo crveno svijetlo na semaforu i krenuli smo. Srećom naša autobusna stanica tj. stanica na kojoj smo morali izaci bila je par metara od nase kuce pa dečke nisam morala puno nositi do doma. Napokon ušla sam u kuću i izmorena predla klince mami i krenula sa zadaćama. Ni sam bila gotova do 00:55, a sto je najgore od svega kada sam napokon legla u krevet nisam mogla zaspati jer je jedino o cemu sam mislila bila audicija. Iskreno, bojala sam se. Ipak nakon svega radilo se o pjevanju koje mi nikada nije bilo jaca strana. Možda se cak može rec da ja pjevam prosjecno. Pregorjelo mi je jer jednostavno nisam mogla zaspati. Moj tata je jedina osoba naše obitelji koja pati od nesanice, pa me uopće nije zacudilo kada sam ga našla kako sjedi na stolici za ljuljanje i cita jednu od onih debelih i dosadnih knjiga "za odrasle". Zacudio se kada me je vidio, ali me nije poslao natrag u krevet. Gledala sam kako mu se bora na celu izglađuje dok je okretao stranicu. Odjednom sam postala rtužno sentimentalna ili sentimentalno tužna, kako hoćeš dnevnice. Nacas sam se sjetila kako je bilo kada sam bila njegova mala curica. Onda me njihao na koljenu, pjevao uspavanke i čitao price, on je mjenjao mamu kada ona nije mogla. Bilo nam je tako lijepo.....a sada sam narasla, toga više nema. Poljubivši ga u celo odlucila sam se vratiti u krevet, i odmah sam zaspala.

* * *

Ponedjeljak, 13.15, škola

"Chris ja to nemogu!!" vrisnula sam na rubu živčanog sloma.
" Ali Andy rekla si da ideš, jer ak ti neideš neidem ni ja!" rekla je Chris stavljajući sjajilo na usta.

Htjela sam ju zadaviti i zahvaliti joj se na olakšavanju pritiska. Ali primjetila sam da ju je strah, pa se moja "kazna" dana njoj zbog pritiska na mene sastojala od rečenice:

"I ti se bojiš Chris?"
"Naravno da ne, kukavice!" rekla je ona sa slabašnim smješkom dajući mi znak da se samo šalila.
"A zašto onda imaš sjajila na celu?" upitala sam opako.
"Jer mi se trese ruka!" rekla je ona polako.
"A zašto ti se trese ruka?" nisam joj davala mira.
" DOBRO! Bojim se!" vrisnula je Chris naposoljetku pokajnicki.
"Ma sve ce biti o.k.! Pa ti uvijek dobiš najbolju ulogu i izvrsna si glumica i prava baba koja me natjerala da budem tu" rekla sam joj sa širokim ohrabrujucim smješkom.

Zajedno smo ušle u veliku učionicu (čitaj koncertnu dvoranu naše škole u kojoj su se održavali i satovi glume.....) sa pozornicom i klavirom u kojoj su se inace održavali nastupi dramske, plesne i ostalih umjetničkih grupa. Zlatne sunceve zrake su se igrale i plesale na teškim pozorničkim zastorima koji su se najednom poceli podizati zastori i na pozornici se pojavila profesorica Juli Atkinson. To je bila žena u kasnim dvadesetim godinama. Na sebi je nosila isprane i izrezane trapoerice, te majcu svih boja svijeta koje postoje, a imala je prekrasnu i bujnu brončanu kosu koja je bila svezana u nemarnu pletenicu. Ona je bila profesorica koju su svi htjeli......

nastavak slijedi, kasnije naravno jer audicija počinje



P.S. Isprike zbog kašnjenja posta. Imam problema s kompjuterom i tipkovnicom (moj brat je po njoj prolio sok, pa imam problema sa č, ć, š, đ, ž).
Novi post 25.02.2008.g.

Oprostite što sam morala stati ali mama je zvala na večeru (makaroni sa sirom) koju s pokvarili Danny i Nicky izljevanjem većere Jo u krilo, a djelom na pod.....no to nije bitno...znaći gdje sam stala.......ah da.....s neugodnim iznenađenjem......znaći otvorila sam ormarić i iz njega je ispala poruka: “U opasnosti si!”. Ubacila sam poruku u torbu i zbunjeno se ogledala po hodniku. Primjetila sam kako mi se Loren snobovski smješka i zaključila da je ona ubacila poruka pa sam jednostavno produžila na francuski. Chris sam vidjela tek u kantini. Sjele smo na naše uobićajeno mjesto u kutu. Danas smo imali neidentificiranu smeđu smjesu sa nećim što je izgledalo kao crvena salata (koja zasigurno ne postoji). Nije to bilo nimalo cudno kada to Chris stvarno ne bi jela. Svatko bi pomislio koja luđakinja, ali ja kao najbolja prijateljica znala sam da nešto nije u redu, ili da je jako uzbuđena pa nije ni svjesna što jede. “I što ima novog?!”upitala sam ali nije dolazio odgovor. “Chris!??!?!?!?!” prodrmala sam je. Ona je samo kimnula glavom ustala i odjurila, vukući me za ruku, do ploce sa obavjestima. Tamo su stajala dva papira. Na jednom je pisalo: Audicija, a na drugom: Za mlade glumce i glumice!
Pa evo teksta:

Za mlade glumce i glumice!
Poštovani učenici odlučili smo pripremiti kazališnu predstavu tj. mjuzikl za roditelje. (....) Molimo sve zainteresirane za audiciju da se potpišu na istoimeni papir. Za audiciju primamo najviše 30 učenika.


Zahvaljujemo!
Voditeljica dramske grupe Juli Atkinson,

s odobrenjem ravnatelja škole Golden Valley Hig School,
Griffina Lincnmastera


Proćitavši obavjest prvo što sam pomislila bilo je koje glupo prezime, njime je i zaradio nadimak Lincmonster tj. Linc. Onda sam prešla na čitanje osoba na popisu za audiciju.

Audicija
datum održavanja: ponedjeljak, 13.30

1.Loren Lorquins (baš čudno, šalim se)
2. Lina McGuire
3. Anlisson Monic Roberts
4. Ally Jones
......(uglavnom su više od pola zauzimala imena popularne ekipe)
29. Christy Williams
30. Agnes Brown

“Više od pola popisa koj ne cine popularna ekipa zauzimala su imena ljudiju koje ne poz.....” zašutjela sam kada sam shvatila da se moje i Chrisino ime nalaze na listi (slijedi moja reakcija) “....Chris jel ovo tvoje maslo?!” upitala sam, Chris kimnula “Nisam mogla ići sama na audiciju, a bila su još dva mjesta pa sam pomislila ako bi htjela....ovaj znaš......ići samnom?!” iz njenih usta izašla je bujca riječi. Uzdahnula sam i prekovolje rekla “Naravno, idemo skupa” a Chris se nasmješila i zagrlila me. Nakon škole ušla sam u autobus u smjeru Lincoln Avenue, na svoj prvi sat crtanja kod gđice. Melisse Right. Izašla sam iz autobusa i ušla u lijepu, bijelu dvokatnicu. Znala sam da se sat crtanja održava na prvom katu. Kada sam ušla dočekala me, kao što je obećala, Melissa. Bila je pa neupadljivo lijepa. Imala je dugu naranđasto smeđu kosu koja joj je sezala sve do struka, bila je vrlo vitka i okretna. “Dobar dan, ja sam...” pokušala sam se predstaviti ali Melissa me prekinula “ti si Andy Brown, znam. Zovi me samo Mel.” rekla je i nasmješila se. Odmah mi se svidjela jer je upotrjebila moj nadimak. Odvela me u sobu visoka storpa i bijelih zidova. Soba je imala fransuke prozore pa je u nju ulazilo i mnogo svjetla Po sobi bila su rasprostranjena sedam stalaka, isto toliko platna uz svaki stalak i male posudice sa ugljenom. Uskoro nam se prikljućio i ostatak grupe. Na starinski i prelijepo izrezbaren malen stolić Mel je stavila zdjelu s voćem, da to je bio naš prvi zadatak. Uhvatilo me blago razočaranje jer sam ocekivala nešto izazovnije, a Melissa ga je primjetila i objasnila da svi kreću od malenog pa ćemo imi.Nakon sata crtanja ukrcala sam se u autobus u smjeru Dannyevog i Nickyevog vrtića. Pokupila sam dečke i zajdno smo sjeli na bus za doma. Klinci su mi doslovno zaspali na koljenima, a ja sam umorno naslonila glavu na prozorsko staklo uživajući u njegovoj hladnoći. Zaustavili smo se na semaforu, a kraj nas je u drugoj traci stao taxi. Primjetila sam u njemu djevojćicu, dvanaestogodišnjakinju otprilike, kako me gleda, i...dnevniče oprosti, mama (dužnost) zove. Vraćam se uskoro......


P.S. Novi post će biti objavljen 14.2.2008.g.

BIIIIII......BIIIIII......BIBIBIBIBIBI.......PLJAS!!!! Otvorila sam oći....i pomislila: “Kakav tipićan (BIIIII) početak dana!” Rukom sam na noćnom ormariću napipala budilicu i jedva je ugasila, zatim istjerala Nickya, koj me u međuvremene par puta lupio s jastukom u lice, iz sobe i legla u krevet da odležim još minutu. Kada sam sljedeći put otvorila oći i pogledala na sat bilo je toćno 7.40! “Škola počinje za dvadeset minuta!!!!” vrisnula sam. Ako škola poćinja za dvadeset minuta Chris će pozvoniti za 5 min., a bus će krenuti za 10 minuta. Poćela sam se manićno oblačiti traperice i majcu, te navlačiti tenisice. Sjurila sam se niz stepenice u kuhinju. Tamo je na stolu stajala zdjelica puna Cheeriosa kojima je falilo još samo mlijeko. Uz njih je stajala mamina poruka: “Odvela sam Dannya i Nickya u vrtić, pokupi ih iz vrtića nakon sata likovnog kod gđe. Wilkins. Voli te mama” Shvatila sam da nemam vremena pojesti doručak jer je upravo pozvonila Chris koja živi preko puta naše kuće. “Evo me!!” zaderala sam se, zgrabila obližnju jabuku i izašla iz kuće. Zajedno smo krenule prema mjestu gdje nas je ćekao školski bus i odjednom.......
“Koja sam ja koza!!! Zaboravila školsku torbu!” vrusnula sam i pojurila, nošena spoznajom da ćemo ocito zakasniti, natrag doma. Jurila sam takvom brzinom da sam uspjela srušiti dva klinca na rolama. Kada sam se napok vratila do Chris bus je već stigao, zapravo bio je na odlasku. U zadnji ćas smo ušle i ignorirajući psovke ljutitog vozaća upućene nama zbog kašnjenja i zavalile smo se u sjadala na samom kraju busa. Nakon pet minuta probivši se kroz gradsku vervu stigli smo do škole. Izašle smo iz busa i krenule prema školi. Već iz daljine sam primjetila popularnu ekipu koja se tradicionalno okupljala na stepenica ispred škole. Kada smo ja i Chris prošlepo stepenicama Loren Lorquins (koja je inzistirala da je zovu Lo-Lo), vođa te popularne, snobovske grupice, poluglasno se zahihotala, i šapatom dovoljno glasno da bi je mi ćule rekla: “Idu crnja i nogometašica!”. Uhvatila sam Chris za ruku i ovukla je od te grupice jer je izgledala kao da će razbiti nos Loren. Znala sam da Loren bode žalac ljubomre već dugooo. Ušle smo u školu, i kako ne slušamo iste predmete, razdovojile smo se. Pojurila sam do ormarića da izvadim knjige za francuski. Kada sam otvorila ormarić dočekalo me neugodno inenađenje.........

P.S. Nadam se da post nije predugačak. Ne znam kakve volite, pa se po tom pitanjuizjasnite u komentarima. Također kritike dobrodošle (kao i komplimenti, LOL)....sljedeći post 07.02.2008......pozzzz.........

Možda ste primjetili da sam prestala sa blogom na kojem sam poznata kao Ella Evans. Paaaaaa......odlučila sam se odmoriti od HPff blogova (tj. pisanja HPff bloga) i odlučila započeti priću o Andy Brown, 17-godišnjakinji koja vodi dnevnik sa zabilješkama događaja iz gotovo svakog dana. Primam opise likova. Svi mogu u priću samo neka odaberu dali su pozitivan ili negativan lik i prilagode svoj opis prići, mjestu događanja itd. Moj opis je u prvom BOX-u. Sljedeći post slijedi 02.02.2008.